Vodič za napuštanje BiH – odlazak u Njemačku

Written by  on March 25, 2013 

Ovaj blogpost je ispunjenje moga obećanja mnogobrojnim prijateljima i kolegama koji su me pitali “Kako si uspio pronaći posao?”, “Gdje si našao poslodavca?”, “Šta su te pitali?”, “Koliko ti je vremena trebalo?” i mnoga druga pitanja, a ja sam obećao da ću napisati odgovore, da se ne ponavljam, pošto zadnjih par godina nikako nemam viška vremena :)

Pošto su moje aktivnosti ponovo počele da poprimaju neke obrasce, pronašao sam malo vremena da počnem da pišem o ovoj temi, a ukoliko nešto izostavim, pitajte u komentarima, pa ću da obradim i to što vas zanima.

Na samom početku – prvo da pojasnim šta opisujem, i koji su bili moji motivi, pošto će nekima sigurno biti interesantniji prvi, jednostavniji model. Na rad u EU je moguće otići i ako ste zaposleni u firmi van EU, kao detaširani radnik, i vizu za to je relativno lako dobiti, jer možete da se obratite direktno recruiting agencijama koje će vas prodati krajnjem klijentu, u tom slučaju idete samo privremeno raditi, jer viza vrijedi samo za taj angažman, a ta firma u koju idete će vašoj firmi koja vas šalje najvjerovatnije potpisati izjavu da vas neće pokušati zaposliti (jer vaš poslodavac u BiH ne želi ostati bez radnika). Od samog boravka u EU možete očekivati neku dnevnicu ili dodatke povrh plate koju inače primate, tako da možete “vidjeti svijeta” (ako su vas poslali u zanimljiv grad) ili uštediti ako se toga odreknete. Mene to nije zanimalo jer time ne rješavam svoj status koji je u BiH bio bez ikakve perspektive, puko sastavljanje kraja s krajem, bez izgleda da se u idućih nekoliko godina bilo šta značajnije promijeni: moja karijera, ženino zaposlenje, kvalitet života…  Zapravo, izdaci su se zahvaljujući skoro svakodnevnim poskupljenjima povećavali brže nego primanja tako da se to mijenjalo, ali nagore. Dakle, moj cilj, ka kome sam napravio veliki korak, je da obezbijedim svojoj porodici neku perspektivu, da mogu da obezbijedim djetetu vrtić, da ne razmišljam kako ću mu kupiti bicikl, autosjedalicu, igračku, da ne moram strijepiti hoće li mi neko napasti dijete ili udariti autom vozeći kroz crveno “jer mu se može”… Neki će reći da se to može dogoditi bilo gdje, i to je istina, ali ko god je bio u uređenom društvu ne može poreći da je takvih stvari daleko manje i da je prekršitelja daleko manje (pošto su kazne brže, češće i bliže postignut je daleko veći stepen uređenosti i kultivisanosti), a isti ljudi koji poštuju zakon ovdje (u EU), kada dođu u zavičaj ga krše, jer je mala vjerovatnoća da će biti uhvaćeni, a velika da će i ako budu lako podmititi policajca. Uglavnom, oni koji ovo čitaju već znaju koliko naopako funkcioniše sistem u BiH i tu nema šta da se dodaje ili opisuje, ko god želi može da vidi koliko je sve pogrešno. Iz ove pozicije, moje divljenje odlazi onima koji mogu da odu ali ipak imaju hrabrosti da ostanu živjeti u neizvjesnosti.

Dakle, da biste dobili vizu za zaposlenje u Njemačkoj, osnovna stvar je da dokažete nekome (poslodavcu) u Njemačkoj da ste mu potrebni (baš vi). Ukoliko posjedujete neko strogo specifično znanje ili vještine, moguće je dobiti vizu čak i ako nemate formalno obrazovanje / fakultet (naravno, mnogo teže jer čak i u Njemačkoj ima nezaposlenih, i kada se ne radi o visoko obrazovanim radnicima, njemački državljani imaju prioritet). Ukoliko imate visoko obrazovanje, potrebno je i odlično znanje engleskog jezika, i vrlo poželjno njemačkog (ovo nije u potpunosti nužno, ali između dva kandidata od kojih jedan zna njemački, on uvijek ima veliku prednost). Što se tiče prizanja vaše diplome, resurs je anabin.de, gdje možete pronaći svoj fakultet i provjeriti da li ima H+ status (H+ status znači da je program priznat u potpunosti). Koliko sam uspio vidjeti, svi fakulteti državnih unverziteta u BiH imaju taj status.  Takođe, ukoliko odlično znate njemački, moguće je proći bez engleskog, ukoliko ne tražite posao u IT industriji. Najbolji resurs za sve informacije i veze ka drugim sajtovima je make-it-in-Germany. Što se tiče posla, posla ima, mnogo. Međutim, bar što se tiče posla u IT sektoru, skoro svi oglasi koje ćete pronaći na internetu za poslove vas vode recruiting agencijama. Razlog je jednostavan, velike firme, giganti, koji zapošljavaju najviše ljudi, na zapadu funkcionišu drugačije nego “kod nas”: nema odjela za ljudske resurse, nema knjigovodstva, obračuna plata, firma radi ono što joj je primarna djelatnost. Sve ostalo se “outsourc-a”, u ovom slučaju recruiting agencijama, preko kojih velike firme zapošljavaju skoro svo ljudstvo. Njihov cilj je imati na kraju mjeseca jedan račun/iznos (ili npr. dva, ukoliko ljudi dolaze iz 2 različite agencije), koji firma isplaćuje za sve lične dohotke i vezane troškove, bez komplikacija, obračuna, platnih lista… A kada zapošljavaju, dodatna prednost upotrebe agencije je što je u Njemačkoj ogromna mobilnost radne snage, i recruiting agencije već imaju ogromnu bazu stručnjaka iz koje mogu lako da im nađu odgovarajući profil kojem upravo ili uskoro završava projekat i može da dođe na idući. No, posla je više nego stručnjaka, i za ovo kratko vrijeme koje sam ovdje više je nego očigledno – velika je potražnja za dobrim ljudima, i to ne vrhunskog kalibra jer takvih je jako malo, ovdje su i natprosječni jako traženi (u timu od 20+ ljudi nema niko rođen u Njemačkoj, ima samo jedan član tima koji živi u Njemačkoj zadnjih 12 godina, ostali su svi sa strane). A same recruiting agencije ne zapošljavaju nikoga, one samo angažuju firme-podizvođače koje šalju ljude ovim prvima. U toj činjenici leži problem svih koji žele pronaći posao a nemaju vizu, jer oglasi ništa ne znače – recruiting agencije vas ne mogu zaposliti. Da biste dobili vizu koja vam omogućava da se doselite raditi u Njemačku, potrebno je da imate firmu u Njemačkoj koja će vam poslati ugovor o radu. Takvih je mnogo, ali treba ih tražiti pod imenom “[nešto] professionals”, “[nešto] solutions/services”, “staffing agency” i sl. Takve će vas prodati prvoj recruiting agenciji, za par stotina evra dnevno, ali to ne treba niti da vas zanima niti da vam bude krivo, jer jedino što je bitno je da dobijete ugovor koji vam garantuje minimalno 46.400 evra bruto godišnje, ili 36.192 ukoliko ste stručnjak iz polja matematike, informatike, prirodnih nauka ili tehnike, što su minimalni iznosi da biste dobili plavu kartu (Blue Card), a i sa minimalnom platom ćete sigurno živjeti bolje nego sa platom od 1000 evra u BiH. Na kraju krajeva, prva plava karta nakon 21 mjeseca (ukoliko položite B1 nivo njemačkog) može da se zamijeni za trajnu, koja nije vezana za poslodavca, i onda ste u situaciji da možete slobodno da mijenjate poslove i birate poslodavca (čak i da osnujete svoju firmu/obrt i onda prodajete sami sebe direktno recruiteru).

Da biste pronašli posao, preporučujem berzu poslova Njemačkog biroa za zapošljavanje: http://jobboerse.arbeitsagentur.de/ - tu sam i sam pronašao poslodavca.
Nakon što se registrujete kod njih, dobićete poštom inicijalni pin kojim ćete verifikovati svoju adresu, i onda možete koristiti sistem da pronađete posao. Tu ima mnogo više oglasa pravih firmi, koje ne traže contractor-e i koje mogu da vas zaposle. Ti oglasi su često generički, i postavljeni su sa ciljem da se nađe neko koga mogu lako preprodati recruiting agencijama, a same navedene vještine i iskustvo možda nisu tačne, odnosno recruiter može da traži nešto drugo, pa ništa ne košta da se prijavite i na poziciju koja nije baš 100% za vas, bitno je da napišete šta tačno znate, i kakvo iskustvo imate. Takođe, ukoliko vidite da je firma u koju se prijavljujete neka staffing/consulting agencija, ili ako vidite da su oni to po tome što traže da pošaljete svoj cv, listu projekata, sliku i sl (kreiraju vaš profil), objasnite im da će ako vam pronađu posao preko agencije, trebati minimalno mjesec dana do momenta kad možete početi raditi, možda i više, i da bi bilo dobro da vam pošalju ugovor ili obavezujuću ponudu sa kojom možete dobiti vizu, tako da možete brže biti raspoloživi kada vam nađu poziciju.

Što se tiče dobijanja posla, najviše bodova vam mogu donijeti preporuka od nekog iz Njemačke, odlično poznavanje njemačkog jezika, ili da neki recruiter koji vas je intervjuisao potvrdi da vam može lako pronaći poziciju. Ja sam imao preporuku od developera iz Njemačke, koji je bio voljan da telefonom potvrdi moje vještine i ličnost. Upoznao sam ga preko freelancing sajtova (elance, odesk) i za njegovu firmu odlično odradio par poslova. To ne zahtijeva previše vremena (ukoliko uspijete bez reputacije dobiti freelancing posao za nekog u Njemačkoj). Pametno je imati Europass CV, to je format u kom vam niko neće ništa zamjeriti, a ako poslodavac ima svoj template, popunite i to, kod njih se svaki trud cijeni. Takođe, jako je bitno da napravite nekakav excel u kome ćete nabrojati projekte na kojima ste radili, firme za koje su ti projekti rađeni, ako postoje adrese do web sajtova, trajanje od-do, vaša uloga na projektu i tehnologije koje ste pritom koristili. Ponavljam, posla ima, sa mnom rade ljudi iz Rumunije, Bugarske (oni su tamo zaposleni i ovde ih je poslala firma), Moldavije, Južne Afrike, Indije, Pakistana, Rusije… Ne bi svi bili ovde da ne nedostaje  radne snage. Samo je potrebno biti uporan i ne gubiti nadu. Slanje CV ne košta skoro ništa, a ako zakucate na dovoljno vrata, neko će sigurno otvoriti. Potrebno je imati samopouzdanja i biti uvjeren da su vaše vještine dovoljne da vas neko zaposli, i potruditi se da pokažete da znate dovoljno da će se njima isplatiti da vas zaposle. Kada počnu da vas zovu telefonom, ukoliko trebate da vi njih nazovete, ili žele da vas intervjuišu, uplatite Skype kredit i zovite ih sa Skype na njemačke fiksne linije (to vas košta oko 2 centa po minuti), i recite da je tako daleko jeftinije. To je mala investicija ali pokazuje da ste spremni preuzeti inicijativu i da ne čekate da neko dođe po vas.

Sam proces dobijanja vize je, isključivo zbog predaje aplikacije u Sarajevu, vjerovatno najkomplikovaniji korak cijelog odlaska, ali uz par informacija može biti lakši. Trenutni skup dokumenata koji je potreban se može vidjeti ovdje. Obrazac za vizu je takođe dostupan na sajtu ambasade u Sarajevu. Ukoliko imate ugovor na neodređeno vrijeme, za predviđeno trajanje boravka stavljate “unbefristet” (trajno). Što se tiče zdravstvenog osiguranja, ne morate stavljati da ga imate niti ga plaćati, jer oni znaju da ćete biti osigurani kada budete zaposleni. Diplome prevedite kod sudskog tumača, i tražite da imaju Apostille pečat, time prevodi postaju važeći dokumenti bez prisutstva originala (ali zbog needukovanog osoblja na ulazu u ambasadu koje vas neće pustiti, obavezno ponesite originale na uvid, i njihove fotokopije, fotokopije vam ne trebaju za vizu, ali treba da biste došli do šaltera, nažalost). Zahtjevi za vize idu u Njemačku srijedom, tako da vam je svejedno da li ste predali zahtjev u četvrtak ili idući utorak. Mene su nazvali da je viza odobrena 6 dana nakon te srijede (prvi sljedeći utorak). Pametno je, ukoliko znate da nećete putovati, ostaviti pasoš u ambasadi, i 15KM da vam ga pošalju FedEx-om kada zahtjev bude obrađen. Time štedite vrijeme i novac za još jedan put u Sarajevo, ako ne živite u istom. Još jedna vrlo bitna napomena, kada dođete po vizu, prijavite se radniku na ulazu, jer oni koji podižu vizu ne moraju čekati skupa sa onima što podnose, jer podizanje vize traje 5 minuta. Takođe, kada ste gore na šalteru, možete zamoliti ostale koje čekaju da vas puste da podignete vizu, jer predavanje traje pola sata a podizanje 5 minuta, vjerovatno vam niko neće praviti problem.

Viza se dobija na 90 dana, i ima svrhu dok vam ne budu gotovi elektronska boravišna dozvola i plava karta. Za podnošenje zahtjeva za plavu kartu vam je potreban pasoš sa vizom, diploma (nije naodmet ponijeti prevod, ali to će ured za strance već imati, jer se javljate istom uredu koji vam je odobrio vizu, u mjestu poslodavca koji vas je zaposlio), i 110 evra (ovo možete platiti i kada dođete podići plavu kartu). Cijeli proces traje oko 25 minuta, potrebno je da popunite jedan zahtjev, date otiske sa 2 prsta i visinu. Izrada plave karte traje 2-4 sedmice, i izdaje se na trajanje ugovora o radu (ako je na neodređeno onda se smatra da je ugovor na 4 godine) + 3 mjeseca, ili ukoliko vam pasoš ističe prije tog datuma, onda važi koliko i pasoš.

Informacije vezane za vizu za spajanje porodice su takođe dostupne na sajtu ambasade. Ovdje ne piše, ali bračni drugovi nosioca plave karte ne moraju prilagati dokaz o poznavanju njemačkog jezika (ovo ću još provjeriti kada moja porodica bude podnosila zahtjev), a osim toga, bračni drug nosioca plave karte takođe ima pravo da dobije istu, koja predstavlja i radnu dozvolu, te ne mora čekati 2 godine da bi tražio posao, što je slučaj kada se osnov spajanja porodice osoba koja ima boravišnu dozvolu ali nema plavu kartu.

Vjerovatno će svima najveća briga biti budžet, jer sam odlazak nema smisla ako je ekonomska održivost upitna. Za ove “početne” plate od oko 35-45 hiljada evra (kakvu ćete i tražiti jer ne možete očekivati da će vam ponuditi više “na neviđeno”) možete očekivati da će vam neto iznos, ukoliko niste u braku, biti oko 61% od bruto iznosa, dakle kao u BiH (s tim da ćete za razliku dobiti značajno bolje zdravstveno osiguranje i ulog u penzionom sistemu koji se mooožda neće raspasti dok vi dočekate penziju). Ukoliko ste u braku, i vaš bračni partner ima manja ili nikakva primanja, tada spadate u “Steuerklasse III”, koja je manje oporezovana i možete očekivati blizu 70% od bruto iznosa. Dodajte na to oko 2000 evra godišnje dječijeg dodatka, po svakom djetetu i imate otprilike budžet. S obzirom da ćete stan u Njemačkoj i u najskupljim gradovima kao što su Minhen ili Frankfurt pronaći za manje od 1000 evra sa režijama (ovo je baš najgori mogući ishod, najbolje da provjerite ovdje sami za koliko možete pronaći stan, često će to biti i ispod 500 evra sa režijama, ne samo u malim gradovima, Berlin npr ima jako jeftine stanove, čak i za kupovinu, cijena se kreće oko 900 evra po kvadratu), to znači da možete računati sa najmanje 1000 evra za ostale potrebe. Vjerujem da je to više nego što bilo ko ko čita ove redove sada ima kao budžet nakon plaćanja stana i režija. Pri tome je potrebno imati na umu da što se tiče cijena, očekujete skuplji stan i režije, a ukoliko ne pušite sve ostalo će biti značajno jeftinije (uz malo praćenja akcija i sl. svi ostali troškovi mogu biti i do duplo jeftiniji nego u BiH). Dobar resurs za to je kaufda.de. Čak i ako budete trošili isto kao u BiH, ponovo ćete imati pozitivan iznos na kraju mjeseca. Plus, za svako dijete po oko 190 evra mjesečno, do 23. godine djeteta, znači da možete da planirate i proširenje porodice.

Umalo sam zaboravio, ukoliko vas prodaju kao konsultanta, velike firme koje zapošljavaju kontraktore često plaćaju i sve troškove (to se zove All-Ex contract, kada krajnji klijent plaća sve troškove). Pod tim se, u mom slučaju, podrazumijeva smještaj u hotelu, hrana, pranje veša, prevoz između hotela i firme (autobus, pošto su contractor-i smješteni u 3 hotela koji su blizu međusobno pa ih autobus kupi ujutro i razvozi popodne), let kući svake 3 sedmice (4. se radi od kuće), ili za one koji su bliže, let kući svaki vikend. Ukoliko ne dobijete ovakav ugovor, vjerovatno ćete imati neki dodatak na platu koji će pokrivati odvojeni smještaj dok vam se porodica ne doseli u Njemačku.

To je sve za sada. Uskoro ću da provjerim koliko mora da se plati polaganje vozačkog ispita (BiH vozačka važi 6 mjeseci nakon doseljenja, ako imate Hrvatsku ili Slovenačku možete je zamijeniti za Fuhrerschein), pa ću dopuniti članak sa tom informacijom, i sa odgovorima ukoliko bude pitanja.

 

Category : Moje brljotine

Tags :

  • suzana

    A sa tim u vezi amabasade sam upoznata….sta god pitas odgovor je pogledajte na sajtu,ako nazoves pogledajte na sajtu.Pretpostavila sam da je to nemoguce…ali eto da pitam.Poslala sam I ambasadi isto pitanje,vjerovatno cu “pogledati na sajt” :-) Veliki pozdrav I hvala

  • suzana

    zdravo Gorane.Da li mi mozes napisati sta sve tacno treba da pise u ugovoru poslodavca sa kojim se trazi radna viza??
    hvala

  • http://igoriric.com Igor Iric

    U ugovoru poslodavca ti je najvaznije od svega da pise da ti je plata sada po novom za bluecard 37.280EUR. kada pocinjes da radis i koliko ti vazi ugovor. Ostalo je sve kako se dogovoris sa poslodavcem i kako politika kompanije nalaze.

    Pozdrav!

%d bloggers like this: